planeta

Poznato je to da se svi instrumenti za mjerenje s vremena na vrijeme moraju podvrgnuti kalibraciji ili baždarenju, zbog toga što imaju tendenciju da se odmiču od realnih vrijednosti. Tako se oni onda upoređuju sa kontrolnim instrumentom, njihov pomak u očitavanju vrijednosti se registruje, te tako kada se oni kasnije koriste, mi moramo da imamo u vidu koliko parametri koje dobijamo uz pomoć tih instrumenata odskaču od objektivnih vrijednosti, te nakon određene kalkulacije dolazimo do objektivnih mijera. Ovi pomaci u očitavanju većinom se dešavaju zbog zamora materijala ili nekih drugih razloga.

Kod ljudske percepcije stvar je nešto drugačija. Na primjer, čovjekov vid, mada je veoma lijepo objašnjen od strane nauke na “mehanički” način, veoma mnogo zavisi od stanja njegove svijesti. Stoga, nije nikakvo čudo što se s ezoterične tačke gledišta većina ljudi smatra slijepima.
Ako uzmemo u obzir da se kontrola čovjekovih životnih procesa većim dijelom obavlja iz podsvijesti i ako uzmemo u obzir mogućnost da se čovjekova svijesti i podsvijest mogu inducirati i kontrolisati iz vana, onda iz toga proizilazi da ono što on vidi često nema nikakve veze sa objektivnom realnošću.

Kastaneda kaže: “Kako objasniti intelekt jednog injženjera i glupost njegovog sistema vjerovanja?!”

Zašto recimo, većina ljudi na zapadu nema nikakvih problema da vjeruje u to da je prije neke 2 hiljade godina neko umro razapet na krstu a onda nakon tri dana čudesno vaskrsnuo a istovremeno ne dozvoljavaju nikakvu mogućnost postojanja vanzemaljaca?! Isti ti provode vrijeme u crkvi vjerujući u ono što im je prezentirano od strane svetih knjiga i popova, bez pogovora podvrgavaju sebe i svoju djecu ritualima koji se od njih zahtijevaju a istovremeno, nemaju želje da dublje ispitaju njihovu pozadinu. Međutim, kad su vanzemaljci u pitanju, isti ti traže dokaze, odnosno, naučnu potvrdu o njihovom postojanju!?! Interesantno, zar ne!?

Većina ljudi pati od sindroma “što je babi milo, to joj se i snilo”, što je po zapadnoj terminologiji poznato kao - “wishful thinking”. Radi se o to tome da čovjek ubacujući emocionalnu komponentu u svoje ‘analitičko’ razmišljanje, krivi sliku do te mjere da ju pretvara u svoju suprotnost, dok istovremeno mnoge njene bitne detalje nije u stanju da vidi. U ezoterici se ovo objašnjava “samotrankvilizacijom”, odnosno, urođenom čovjekovom sposobnošću ili tendencijom da smiri ili ‘stabilizuje’ iluziju u kojoj živi.

Kastaneda nam takođe daje i odgovor u vezi pozadine ovog ‘fenomena’ – “svaki čovjek je u dubini svog bića svjestan predatora, ali pošto se u odnosu na njega osjeća bespomoćnim, on to znanje ne želi da iznosi na površinu”.
Interesantno je i to koliko su ljudi u stanju ići daleko kako bi opovrgli svaku indikaciju da vanzemaljci postoje, a koliko nisu u stanju ići daleko u stvarnom istraživanju istine.

U očajnom pokušaju da zaštite realnost, odnosno, iluziju u kojoj žive, oni koji ne pribjegnu samotrankvilizaciji uz pomoć religije, okrenuće se čistoj nauci, jer naša nauka objašnjava tj. interpretira samo materijalni aspekt kreacije, dok se njen duhovni i ‘nematerijalni’ dio ignoriše. Tako se oni tu osjećaju prilično udobno, tj. bar neko vrijeme. Nauka ima cijelu jednu paletu ‘objašnjenja’ i za fenomen NLO-a koja sasvim dobro služe za indukciju i održavanje mirnog sna kod čovjeka. Ta ‘naučna’ objašnjenja nisu toliko u rezonanciji s istinom koliko su u rezonanciji sa onim čovjekovim ‘sistemom za samotrankvilizaciju’, tako da on, pateći već od sindroma “što je babi milo, to joj se i snilo”, žudno upija ova ‘objašnjenja’, lijepi ih za svoje ‘receptore namjenjene za istinu’ tako da te laži obezbjeđuju privremeni sedativni efekat. Tako, čovjek neko vrijeme mirno spava dok ‘droga’ ima efekta a onda se kasnije baca u potragu za sljedećim fiksom, te na kraju, on dijeli sudbinu svih drugih drogeraša.

Imajući u vidu ovu čovjekovu bolest (sindrom “šta je babi milo to joj se i snilo”), kontrolni sistem se trudi da ubrizga u društvo dovoljnu količinu dezinformacija, tj. ‘droge’.

~***~

Pored svega ovoga, jedna velika grupa ljudi je ipak, mada sa poremećenim mijernim instrumentima, ostala u stanju da registruje mnoge ‘anomalije’ koje su u neposrednoj vezi sa NLO-ima i vanzemaljcima. Kontrolni sistem se u njihovom slučaju poslužio drugom taktikom: “Ako već ne možeš da negiraš ono što vidiš, onda ono što vidiš moraš pogrešno da tumačiš.”

Iako postoje zapisi o interakciji vanzemaljca s nama tokom nekih 15 hiljada godina (pogledaj: Case for the UFO, Jessup; Gods of Eden, Bramley; Revelations, Vallee; R. Dolan, The national Security State and UFOs…itd.) ova dezinformativna operacija u vezi prikazivanja suštine interakcije vanzemaljaca s nama, tek se u poslednje vrijeme se zahuktala. Naravno, preduslov za to je bila likvidicija i marginalizacija svih onih koji su se previše približili suštini problema, tj. istini; - a u prvi plan su izbačeni ‘naučnici-pozitivci’ (“optimisti”) tj. oni koji vanzemaljce prikazuju u lijepom svijetlu.

Tako je otpočela kampanja uvjeravanja ljudi kako imamo posla sa dobroćudnim entitetima koji nam pomažu u našoj evoluciji.

Dr John Hunter Gray, profesor sa Univerziteta Dakota, dobitnik mnogih priznanja i nagrade Martin Luter King za svoje društvene aktivnosti poručuje nam da su vanzemaljci dobroćudna stvorenja koja pomažu ljudima na “njihovom ličnom i društvenom nivou”. On sam priznaje da je to saznao kad su njega i njegovog sina vanzemaljci oteli 1988. godine. Dr Gray čak tvrdi da smo mi veoma sretni što su ovi vanzemaljci uopšte odlučili da nam pomognu!?

Profesor sa Univerziteta Wyoming, Leo Sprinkle, na osnovu svog dugogodišnjeg istraživanja fenomena otmica od strane vanzemaljaca, zaključio je da vanzemaljci žele da ostvare dva cilja: 1. Da obnove planetu Zemlju; 2. Da pomognu čovječanstvu u drugoj fazi njegove evolucije.
Ovo drugo se navodno ostvaruje metamorfozom ljudske svijesti koja se odvija uz pomoć lekcija kojima nas vanzemaljci podučavaju o ‘kosmičkim stvarima’. Ovakav pristup ovoj problematici učinio ga je veoma popularnim u nju-age krugovima, što nije nimalo čudno, jer je nju-age pokret upravo i osnovan na principu mentalnog koncepta – ‘šta je babi milo, to joj se i snilo’. Uostalom, Sprinkle je i sam priznao ne samo da je bio otiman od strane vanzemaljaca nego da je u stalnoj vezi s njima (ja bih čak rekao: pod njihovom kontrolom).

Richard Boylan, psiholog iz Sacramenta, Kalifornija, takode tumači svoja iskustva sa vanzemaljcima veoma korisnim a njih opisuje kao dobroćudne entitete. On za njih kaže da su oni veoma zabrinuti za stanje naše prirodne okoline i našim mjestom u kosmičkom društvu. Tako nam oni daju upute da ne vršimo nasilje jedni nad drugima; zabrinuti su za naš odnos prema djeci; zabrinuti su u vezi našeg korištenja nuklearnih elektrana i nuklearnog oružja, za uništavanje naše prirodne okoline itd. Boylan nam takođe kaže da će nam se oni otvoreno predstaviti kad mi budemo spremni za to. Sada se, navodno, odvija proces mentalne obrade ljudi za taj trenutak. I naravno, kad se odreknemo nuklearnog oružja i kad se popravimo, onda ćemo sigurno biti primljeni u Intergalaktičke Ujedinjene Nacije. (Blago nama!)

Joseph Nyman, naučnik iz Massachusettsa, koji se od 80.-tih godina bavi hipnotičkim regresijama otetih, tvrdi da su vanzemaljci i oni koje oni otimaju jedni te isti, tj. njihove žrtve su oni od nas koji su u prošlim životima bili vanzemaljci, odnosno, da sve osobe koje oni otimaju imaju istovremeno karakteristike ljudi i vanzemaljaca!?
(U ovome bi možda moglo i biti istine s obzirom da se ljudi već veoma dugo genetički manipulišu tako što im se ubacuju geni ovih vanzemaljaca).

John Mack, sa Harvard Univerziteta nakon dugogodišnjeg istraživanja otmica ljudi od strane vanzemaljaca zaključuje da nam ove otmice donose priliku za duhovnu transformaciju i podizanje svijesti.

Većina ovih naučnika čak optužuju sve one koji misle drugačije, da ovi pokušavaju da naprave paniku, te tako otežavaju cijeli proces našeg “prosvjetljenja”. Istovremeno, ‘pozitivista’ Richard Boylan kaže da zvanični naučnici rade zajedno sa tajnom vladom i CIA na tome da se ljudima ne otkrije prava pozadina intreakcije vanzemaljaca s nama?! Zašto sad to, kad smo toliko sretni s njima?!

Ovi ‘istraživači’ ignorišu činjenice da se ljudi otimaju na silu, da se na njima vrše veoma bolni eksperimenti, da se njima manipuliše uz pomoć implanata, da se oni seksualno zlostavljaju, da se žene impregniraju protiv njihove volje, da se ljudi i životinje mutiliraju, da se mentalno i genetički manipulišu, kao i to da se mnogi od njih ne vraćaju nazad tj. završavaju kao hrana ovih naših “pomoćnika u duhovnom razvoju”.
[Pogledaj knjige V. Valeriana, Karle Turner, Eve Lorgen, D. Jacobsa, R. Dolana itd.]

Humanizacija vanzemaljaca odvija se i na drugim nivoima. Holivudski režiseri tipa Spilberga se uključuju u propagandnu kampanju za promociju, odnosno, humanizaciju ovih entiteta. Imajući na umu implante i metodologiju kontrole uma i manipulacije čovjeka, čini se da su ovi u stanju programirati mnoge individue da rade za njihovu korist.

Neki prominentni istraživači kao što su Whitley Strieber, Linda Moulton Howe itd. koji su prije upozoravali na opasnost od ovih entiteta - prekonoći postaju njihovi pobornici. Oni koji su ih prije poznavali tvrde da “to više nisu oni”!? Da li ulazimo u krajnju fazu manipulacije čovječanstva gdje vanzemaljci počinju mentalno da kontrolišu one istraživače koji su stekli određeni kredibilitet, te ih sada koriste kao sredsvo za svoju promociju?

Znači, one koji prođu prvu fazu mentalnog kondicioniranja da “vanzemaljci ne postoje”, čeka cijeli jedan veoma sofisticiran dezinformativni sistem koji treba da ih uvjeri kako su oni tu za našu korist. To naravno nije nimalo teško, uzimajući u obzir onu našu bolest – tj. sindrom ‘šta je babi milo, to joj se i snilo’.

Tako, kad vanzemaljci i zvanično postanu dio naše objektivne realnosti, kontrolisani mediji će nam prezentirati opet laži u vezi istinske pozadine njihovog prisustva i interakcije s nama (naravno, sve to će imati i “naučnu” pozadinu), te kako stvari stoje, većina nas će progutati te dezinformacije i zaljepiti ih za one “receptore” koji su namijenjeni za istinu.
Tako će te dezinformacije dalje određivati naše ponašanje, razmišljanje i percepciju, kao što to određuju i sada, što će nam na kraju odrediti i našu dalju ‘sudbinu’.

Naravno, za to vrijeme će već biti izvršene poslednje pripreme za našu zamjenu njihovim hibridima i masovno konzumiranje.
[Napomena: Pogledaj knjigu - The Threat, D. Jacobs]

U međuvremenu ćemo “indigo i kristalnu djecu” smatrati “naprednim dušama koje su se inkarnirale kako bi nas prosvijetlile (ne kažem da nema i takvih) a ignorisaćemo mogućnost da se radi o hibridima, da su jakog OPS naboja, bez empatije i osjećanja za druge, genijalci koji mogu biti genijalni naučnici i genijalne ubice. Ignorisaćemo mogućnost da se radi o humanoidnim tijelima specifične OPS frekvencije, namijenjenim za naseljavanje od strane reptoidnih ‘vanzemaljskih’ duša i eventualni prelaz u njima u 4D (talas)?!

U međuvremenu nećemo vidjeti ni one hibride koji su stigli iz “in vitro” izvora. Žene koje su imale pobačaj bez fetusa, uvjeravaćemo da je došlo do – apsorpcije. Onima koje tvrde da se nad njima vrši seksulano i drugo nasilje od strane vanzemaljaca – nećemo vjerovati, a ako nam budu dosađivali, stavićemo ih u ludnicu. Osobe koje su nestale na čudan način, mi ćemo ignorisati, jer one ionako nisu više tu. Za unakazivanje stoke, krivićemo druge. Obraćati ćemo pažnju na ono što nam se prezentira od strane medijskih i drugih izvora kao na nešto što je - veoma bitno. Ukratko rečeno, svesrdno ćemo se uključiti u psihopatski profil ponašanja koji nam se diktira odozgo. Uostalom, mi to cijelo vrijeme već radimo, tako da nam neće biti teško da tako i nastavimo, dok smo tu.

~***~

Mislim da oni koji ne naprave jednu hitnu kalibraciju svojih ‘uređaja za percepciju’ neće imati vremena za podnošenje eventualnih žalbi a neće biti ni onih koji će te žalbe razmatrati. “Nisam znala…ja sam mislila…”, takođe se neće usvajati. Imali smo mozak na raspolaganju a to kako smo ga koristili, takođe je naša odgovornost.

-

Sindrom Crnih Gusaka

Sposobnost viđenja ovog univerzuma onakvog kakav on jeste jedan od prerekvizita da se uopšte krene naprijed. Znači, sposobnost viđenja objektivne realnosti.

Mislim da vjerovatno nema ništa gore od negiranja objektivne realnosti i nemara da se objektivna realnost istražuje.
Sve religije, većina ‘ezoteričnih učenja’, new-age itd. upravo su dizajnirani od strane ‘kontrolnog sistema’ da zatvore čovjekovu svijest i percepciju, da on ne bi mogao vidjeti objektivnu realnost. Čovjek koji je progutao mamac vidi samo ono što mu se uklapa u zadatu mu dogmu a racionalizuje koristeći materijal iz iste dogme i zvaničnih izvora.
Sada, kako neko takav može uopšte da pristupi istraživanju objektivne realnosti? Nikako, moglo bi se reći!? Takvi se rađaju u neznanju i umiru u neznanju.

To mentalno sljepilo se onda može da manifestuje u vidu raznih bolesti ili niza nesreća jer u čovjekovu postoji jedna suština koja je svjesna da mu je bolje i da umre nego da živi slijep i kao takav čini greške koje će mu navući karmički teret ili ga, kao ljudskog bića, ostaviti bez duše. Osim toga, takvi ljudi su veoma podložni i za manipulaciju “odozgo i sa strane” te njihova patnja stvara uslove za proizvodnju velikih količina emocionalne energije koju naši ‘susjedi’ i ‘nadzornici’ koriste za svoju ishranu. Tako čovjek upada u jedan “začarani krug” iz kojeg je teško izaći.

U prevodu, ili se probudi ili - pati.

Mi većinu stvari koje nam se događaju tumačimo u skladu sa svojim mentalnim programima.

U vezi naše percepcije i “racionalizovanja”, ovom prilikom ću navesti samo dva primjera:

Jedan moj kolega s posla doživjeo je “božje čudo”. Za vrijeme jedne mise u crkvi kojoj je on prisustvovao sve krunice (brojanice) koje su vijernici držali u rukama (između ostalih i on) iz srebrnih pretvorile su se u zlatne. Naravno, svi vjernici koji su se tada zadesili u crkvi, usljed ovog “znaka božje manifestacije”, automatski su se pretvorili u – turbovijernike, uključujući i mog kolegu.

Međutim, nedugo nakon ove ‘božje intervencije’ on je počeo da pati od određenih psiho-somatskih poremećaja. S obzirom da je dio njih i jasno vidljiv na njegovoj koži, kad mi je ispričao onaj događaj iz crkve pokušavajući da mene (kao ‘nevijernika’) impresionira, ja sam mu (bez pominjanja vanzemaljaca) sugerisao da ako hoće da sazna šta se tačno desilo neka potraži dobrog hipnoterapeuta koji ga regresijom može vratiti tačno u vrijeme i mijesto događaja. Čini mi se da je moj kolega ovo shvatio kao neku vrstu ‘bogohuljenja’. Njemu samom naravno nije palo na pamet da istraži stvar malo dublje jer on MISLI da zna istinu. Međutim, ono što on ‘zna’, to nije Znanje, nego – vjerovanje, a vjerovanja često nemaju nikakve veze sa istinom. Tako bi on recimo mogao iz jedne od knjiga Karle Turner, kao i nekih drugih ozbiljnih istraživača ovog ‘fenomena’ da dozna kako su neki na tim vanzemaljskim brodovima viđali gomile tih brojanica i još kojekavih religijskih ‘znamenja’ i prafernalija.

Što je značajniji neki događaj koji je proizašao usljed naše interakcije sa nekim aspektima objektivne realnosti, utoliko su i veće i intenzivnije psihičke posljedice ukoliko se on negira, ili pogrešno tumači.

Drugi slučaj se desio prije nekih 12 godina jednoj mojoj poznanici. Ona tada takođe nije vjerovala u vanzemaljce i NLO-e, i imala je cijeli niz “racionalnih objašnjenja” za taj fenomen. Kada se jednom prilikom, predveče, igrala sa djecom u dvorištu ispred kuće, jedno dijete je uzviknulo da pogleda iznad sebe. Neposredno iznad njih je polako i bešumno prošao crni NLO u obliku bumeranga, raspona nekih 70 metara, za kojeg ona kaže da mu je mogla vidjeti svaki detalj i da joj se činilo da ga je mogla dohvatiti rukom kad bi se protegla sa krova kuće. Kaže, interesantno je bilo i to što je odjednom nastala ‘mrtva tišina’, a normalno su se uvijek mogli čuti zrikavci, žabe, cvrkut ptica itd. Još veći fenomen se desio kad se NLO udaljio i kad se njen muž pojavio na vratima i pitao je šta se događa. Ona je “čula sebe kako kaže” da im je - “iznad kuće upravo proletjelo jato crnih gusaka na putu ka jugu”. Muž ju je naravno čudno pogledao jer su živjeli u Floridi odakle guske nikada “ne lete na jug” a ni “crne” guske nisu uobičajene. (Kaže da se i dan danas čudi kako joj je tako nešto moglo pasti na pamet!?)

Ona se nakon toga razbolila a oporavljati se počela tek kad se prihvatila mogućnost postojanja vanzemaljaca i NLO-a i kada se prihvatila posla na proučavanju objektivne realnosti, što je podrazumijevalo istovremeno odbacivanje svih svojih laži i vjerovanja. To podrazumijeva proces buđenja za kojeg je zainteresovana suština svakog ljudskog bića a kojeg se istovremeno užasava Ličnost svakog ljudskog bića (dakle, radi se o dva različita entiteta u sklopu našeg bića).

U vezi ovog “jata crnih gusaka koje lete na jug”, tu vidimo sa kakvim glupostima naš um ponekad izlazi ‘pred nas’ (i pred druge!) o očajnim pokušajima da “objasni” neke elemente objektivne realnosti koji se ne uklapaju u naša vjerovanja ili koji nam se ne sviđaju. Da njena djeca nisu vidjela istu stvar, njen um bi vjerovatno protumačio stvar kao “figment njene imaginacije”. Halucinacija je ‘čarobna riječ’ koja “objašnjava” mnoge fenomene. Ostaje pitanje da li bi to ‘objašnjenje’ prošlo i kod njene suštine (istinskog Ja)!?

Čovjek koji živi na osnovu svojih vjerovanja negira objektivnu realnost, odnosno, ovaj univerzum onakvog kakav on jeste. On projicira na njega lažnu sliku kojom su ga (mahom) drugi “daunlodirali”, mada on dosta toga ‘zaljepi’ i sam sebi. Tako dolazi do konflikta između te ‘lažne slike’ i objektivne realnosti;

a taj konflikt se može negativno manifestovati na čovjeka kao i na realitet u kome on živi, ovisno o tome koliko je njegova slika lažna, odnosno, koliko duboko je on zaglibio u iluziji. (Kod malo žešćih slučajeva moguće je i oboljevanje od šizofrenije.)

Laganje samog sebe je veoma opasno, bez obzira koliko ono racionalno izgledalo ili utješno zvučalo; a čovjek koji laže samog sebe, laže i druge.
Ja bih preporučio da svako ko prihvati i prenosi religijska učenja ili učenja kojekavih društava koja sebe nazivaju ‘ezoteričkim’ - dobro porazmisli (ukoliko može tj. ukoliko nije prošao i poslednji voz).


-

Da li čovjek treba da djeluje u sklopu neke specifične “grupe” (u smislu njene 3D definicije), ili - individualno?!

Kvalitet konkretnog djelovanja neke individue (ili grupe ljudi) biće uvijek srazmjeran razvojnom stepenu svjesnosti individue (odnosno, ljudi koji sačinjavaju grupu). Konkretno djelovanje podrazumijeva rad na samom sebi (u smislu ezoteričkog razvoja čovjeka), kao i skup naših aktivnosti u smislu interakcije s drugima, odnosno, naše interakcije s realnošću u kojoj živimo.

Razvijati se možemo individualno, ili u sklopu neke - grupe. Čovjek se vjerovatno može individualno razvijati i djelovati u sklopu neke grupe, međutim, vidjećemo da u vezi s tim nailazimo i na određene poteškoće.

Grupe

Od kako je svijeta i vijeka, na ovoj planeti, ljudi se udružuju u raznorazne grupe, javne ili tajne, otvorene ili zatvorene, ne bi li lakše ostvarili određene ciljeve. Po samoj svojoj prirodi, čovjek je socijalno biće a istovremeno i prirodno teži tome da se identifikuje s nekom grupom, ako ništa, onda zbog toga što se unutar grupe osjeća fizički sigurnijim. Tako se u ovoj našoj 3D OPS piramidi do sada stvorilo na desetine hiljada kojekvih grupa, od nacionalnih i religijskih, preko navijačkih, interesnih, političkih itd…, pa sve do - ezoteričkih. Svaka grupa ima neku svoju ideologiju, plan i program, ili “paket-aranžman” koji obećava njenim pripadnicima određene beneficije, od lične sigurnosti i ugodnijeg života, preko “zaštite od ‘astralnih napada’”, pa sve do duhovnog ili ezoteričkog napretka. Neke od njih u sklopu svojih učenja nude čak i ‘paket-aranžmane’ za onaj život poslije ovog života.

S obzirom da se nalazimo u piramidi i da dijelimo iste atribute s njom, nije nikakvo čudo to što i te grupe imaju ‘piramidalni’ ili hijerarhijski sistem uprave i funkcionisanja.



Tako, individualni pripadnici određene grupe imaju mogućnost napredovanja unutar piramide te grupe, a s obzirom da se ta njihova grupa/piramida nalazi u sklopu i nekih drugih piramida, njima se u nekim slučajevima takođe pruža i mogućnost ‘boljeg’ napretka u drugim piramidama (u sklopu one “velike piramide”). Međutim, u kojem god pravcu da se kreće, čovjek stalno ostaje u sklopu “velike piramide”. Ovdje moramo imati na umu da je mnogima od nas upravo cilj da osvoje što višu stepenicu u sklopu piramide, tako da s te tačke gledišta sve izgleda sasvim u redu (što neko reče, “postoji mnogo i onih robova koji ne sanjaju o slobodi, nego o tome – kako da postanu robovlasnici”.)

Međutim, čini se da postoje i oni koji pokušavaju da izađu iz piramide i tako se dokopaju slobode (ostvarenje istinske slobode je nemoguće sve dok se čovjek nalazi u piramidi)!? Situaciju komplikuje to što piramida podrazumijeva i jedan specifičan način ishrane; hrana/energija distribuira se odozdo prema gore, tako da onima gore odgovara da imaju što više onih ispod sebe, dok se istovremeno trude kako bi se popeli za još koju stepenicu prema gore. Dakle, njima je bitno da piramida ostane čvrsta i stabilna, te se tako iz petnih žila i trude da održe njenu strukturu.

U piramidi postoji i kontrolni sistem čiji je zadatak da očuva njen integritet; ukratko rečeno, da spriječi bilo kakav pokušaj izlaska napolje, te tako i njeno osipanje. S tim u vezi, u njoj se formira i tzv. ‘matriks’, koji podrazumijeva i određeni (kondicionirani) mentalni sklop njenog stanovništva. U piramidi postoje i metode zastrašivanja i odvraćanja od bilo kakvih ‘destruktivnih’ djelatnosti. Tu vlada i jedan veoma sofisticiran dezinformativni sitem čiji je cilj da unese što više zabune kod tzv. tragaoca za putem koji vodi napolje ka slobodi.

***

Prema onom čuvenom principu “kako gore, tako i dole”, iste elemente piramide ćemo nalaziti i kod svake organizacione grupe ljudi, bilo na kom principu ili u vezi s kojom ideologijom ili ciljem da su oni okupljeni. Nadalje, u samim ljudima takođe manje-više preovladavaju atributi koji su normalno svojstveni piramidi. Naravno, neke grupe će biti toga svjesne, pa će pokušati da prevladaju ovaj problem tako što će obrazovati “krugove” (odnosno, izbaciti iz opticaja pojmove kao što su ‘piramida’ ili ‘hijerarhija’), gdje će vrh piramide biti zamijenjen “unutrašnjim krugom” ili “jezgrom”, međutim, u praksi se to često svodi na: “isto sranje – drugo pakovanje”. Na primjer, oni iz “unutrašnjeg kruga” se neće nazivati sveštenicima ili guruima, nego učiteljima, dakle, u suštini, tu će se raditi samo o promjeni terminologije, dok organizaciona struktura ostaje manje-više slična.

Rad u grupi često podrazumijeva jedan veći protok informacija (ali i - dezinformacija), što ovisi o kvalitetu grupe; ljudi mogu lakše komunicirati sa istomišljenicima; grupa teoretski može lakše izazvati pozitivne promjene u našoj realnosti, nego neki pojedinac, međutim, koliko nam je to iz istorije poznato, u praksi se to nije baš toliko često dešavalo. Grupe ljudi jesu izazivale promjene, ali često te promjene nisu bile istinski pozitivne. (Naravno, to ne znači da se tako nešto ne može desiti u budućnosti.)

Logički, više ljudi bi trebalo bolje da vidi, zar ne?! Pa, ne mora da znači. U praksi postoji nešto što bi se moglo nazvati “grupnom percepcijom” koja se često suptilno diktira odozgo ili iz ‘jezgra’ grupe; dakle, ukoliko vođa grupe pogrešno percipira neka zbivanja, to će se automatski pretvoriti u pogrešnu percepciju ili interpretaciju većine ostalih članova grupe; pogrešna percepcija povlači za sobom i određene konsekvence, tako da će dejstvo članova grupe u vezi s tim po svojoj suštini biti destruktivno (shvatili to oni sami ikada, ili ne). Ukoliko vođstvo grupe skrene s puta, na stranputici će se automatski naći i svi ostali njeni članovi.

Nadalje, bilo da se radi o masonima, Jehovinim svjedocima ili nekoj grupi baziranoj na 4-tom putu, od članstva grupe se traži apsolutno povjerenje u vođu ili upravu. To znači da se mišljenje i stavovi onih odozgo ne smiju dovoditi u pitanje. U praksi se tako nešto neće često ni dešavati jer članovi grupe počinju sve više da se identificiraju s njihovim vođstvom (smatrajući njih uzorom ili jednostavno naprednijim) i sa ideologijom grupe. Njihova svijest polako postaje kondicionirana, te oni tako apsorbuju sve što stiže odozgo bez neke dublje kritičke analize, pa se tako formira i nešto kao jedna “grupna svijest” što je automatski povezano i sa “grupnom percepcijom”.

Ovakav jedan pristup ne ostavlja mnogo prostora vođstvu grupe za prepoznavanje i priznavanja nekih njihovih grešaka u očitavanju realnosti i njihovu eventualnu korekciju, kao i prihvatanje odgovornosti za destruktivne posljedice nastale pogrešnom percepcijom nekih događaja ili ezoteričkih koncepata. Uostalom, oni te posljedice neće ni vidjeti ili će ih pogrešno interpretirati. Ukratko rečeno, percepcija grupe ne mora uvijek da bude objektivna a najmanje što bi vođstvu grupe odgovaralo, to je da članstvo posumnja u njihovu percepciju.

Tako, vremenom individualni članovi grupe gube sposobnost za neke veće izlete u individualnom razmišljanju i pronicljivosti, te postaju zavisni od grupe. Na kraju stvar može da vodi do uzajamne zavisnosti, gdje vođstvo grupe počinje sve više da zavisi od baze (odnosno njenih članova), dok članovi u svom razmišljanju i ponašanju postaju ovisni od strane onih odozgo. Grupa se pretvara u jedan organizam gdje njegovu “glavu” predstavljaju oni “odozgo”, dok članstvo rupe sačinjava ostale njeove dijelove.

Ovdje moramo opet napomenuti i to da s obzirom da živimo u 3D piramidi, ubrzo nakon osnivanja neke grupe, pojaviće se i potreba njenog finansiranja, što će obično biti bazirano na članarinama ili donacijama. Oni koji se nalaze na vrhu grupe, ostaviće svoje redovne poslove kako bi mogli posvetiti sve svoje vrijeme radu za dobro grupe i čovječanstva uopšte. Neće proći dugo i grupa će se institucionalizovati, registrovaće svoje ime i uskoro početi da posluje kao neka firma. To će naravno biti diktirano od strane 3D OPS životnih uslova u smislu potrebe za zaštitom intelektualnog i materijalnog kapitala. Kada grupa konsoliduje sistem finansijskog poslovanja, najmanje što će biti poželjno onima iz uprave, to je neko ‘talasanje’ koje bi moglo ugroziti status quo. U izlogu firme će se uvijek držati par atraktivnih proizvoda koji će opravdavati njeno postojanje, dok će se neprestano odvijati i ostale radne i propagandne aktivnosti.

Sve veći priliv finansijskih sredstava tumačiće se kao znak uspjeha (u 3D OPS smislu, to mozda i jeste znak uspjeha). Međutim, u skladu s tim, prohtjevi i apetiti vođstva grupe će se stalno povećavati. Tu negdje se obično gubi i ona izvorna ezoterička ili ideološka komponenta s kojom je grupa započela svoj rad, te se počinje polako uvoditi neki surogat koji je najoptimalniji za održavanje statusa quo, dok će se na površini istovremeno održavati iluzija nekog ozbiljnog ezoteričkog ili društvenog rada.

Dalji problem s radom u nekoj ezoteričkoj grupi je kompletnost, kvalitet, odnosno, objektivna istinitost ezoteričkog materijala s kojim grupa raspolaže. Taj materijal obično nije ravnomijerno distribuiran odozgo prema dole, odnosno, iz centra grupe prema njenim vanjskim krugovima. Tako se u većini ezoteričkih društava on distibuira prema zaslugama neofita, odnosno, prema stepenicama koje su oni osvojili u svom napretku prema ‘ezoteričkom centru’ ili vrhu. Bez obzira na ezoterički kvalitet tog materijala, do zabune često dolazi i kod njegove intepretacije. Uglavnom, od onih dole se očekuje da ga interpretiraju onako kako im se to nalaže odozgo. Isto tako, na donjim nivoima grupe se održava atmosfera kako oni gore barataju sa nekim velikim tajnama. Nije rijedak slučaj da se neki od vođa grupe omotavaju i oreolom mističnosti i tajnovitosti, odavajući utisak kao da barataju s najvišim kosmičkim mudrostima. Na kakvoj god ideologiji ili učenju jedna grupa bila zasnovana, u suštini će ono biti manje-više zatvoreno, te se kao takvo može smatrati dogmom. Vođstvo grupe će biti veoma rigidno kad se o prihvatanju nekih novih ideja ili koncepata radi.

Bilo da se radi o masonima, Jehovinim svjedocima ili nekoj grupi baziranoj na 4-om putu, tu će postojati i jedan mehanizam zaštite integriteta grupe, kao i postupanja s onim članovima grupe koji naglo obole (ili hronično pate) od “sindroma crne ovce”. U grupi će se suptilno promovisati teza da su njeni članovi sigurni sve dok se nalaze unutar grupe.



Prema istočnoj gnostici, tek kad čovjek pređe “drugi prag” (ili kad se nadje na noti ‘Mi’), on se može posvetiti podučavanju drugih. On tek tada stiče i istinsku individualnost. Međutim, u praksi ćemo rijetko kad vidjeti takav slučaj. Neki će početi sa podučavanjem drugih prije nego što sami pređu “prvi prag”, dok će drugi to raditi za vrijeme dok se nalaze na notama ‘fa’, ‘so’, ‘la’ ili ‘si’, dakle, između dva praga. (Bar ja lično nisam još uvijek sreo, niti upoznao nekoga za koga smatram da je prešao ‘drugi prag’).

Sada se postavlja i pitanje: da li čovjek može da izgubi svoju individualnost radom u nekoj grupi? Prema tvrđoj intepretaciji nekih ‘majstora’ 4-puta, čovjek prilikom svog rada u grupi ne može izgubiti svoju individualnost jer je ni nema (kao tzv. “vanjski čovjek”), tako da nema u tom smislu za šta da se brine. (Međutim, istovremeno ćemo primjetiti da se ‘majstori’ ili članovi jezgra grupe ponašaju kao da je oni imaju!?)

Koliko nam je poznato Gurđijev je svojevremeno osnovao nekoliko grupa, međutim, sve one su se raspale bez pokazivanja nekih većih pozitivnih rezultata (danas ćemo od vođa grupa baziranih na 4-tom putu obavezno čuti kako je njima dobro poznato gdje je on pogriješio, tako da se njihovim grupama tako nešto, naravno, ne može desiti). On je tražio od pripadnika svoje grupe bezgranično povjerenje i poslušnost, tako da ćemo kod nekih vođa današnjih grupa koje su bazirane na 4-om putu, primjetiti jednu “čudnu” tendenciju da se identifikuju s Gurđijevom, te takođe zahtijevati od članova njihovih grupa jedno apsolutno povjerenje i poslušnost (isto tako, oni će one koji napuštaju njihove grupe redovno porediti sa onima koji su napuštali NJEGOVE grupe!?)

***

Gurđijev je svojevremeno govorio da bi jedna grupa od 200 svjesnih ljudi mogla promijeniti svijet:

"Znači, u ovoj situaciji u kojoj se čovječanstvo sada nalazi, ne postoji ništa što bi ukazivalo na neke znakove da se evolucija odvija.

"Nasuprot tome, kada upoređujemo čovječanstvo sa individualnim čovjekom, možemo veoma jasno vidjeti jedan razvoj ličnosti na račun suštine, tj. razvoj vještačkog, lažnog, i onog što je strano, na račun prirodnog, istinskog i onoga što je stvarno naše.

"Zajedno sa tim, vidimo i porast automatizma.

"Moderna kultura zahtijeva automatizaciju. I ljudi nesumnjivo gube svoje stečene navike za nezavisnost, automatiziraju se i pretvaraju u dijelove mašine.

"Nemoguće je reći gdje je kraj svega toga i gdje se nalazi izlaz —
ili da li uopšte postoji kraj i izlaz iz toga. Jedna stvar je sigurna, a to je da čovjekovo ropstvo raste i povećava se. Čovjek postaje rob svojom vlastitom voljom. Njemu ne trebaju više nikakvi lanci. On počinje da voli to svoje ropstvo, pa čak se i ponosi time.

"A to je i najstrašnija stvar koja se uopšte čovjeku može dogoditi.

"Sve što sam do sada govorio, govorio sam u vezi čovječanstva kao cjeline. Ali kao što sam naglasio prije, evolucija čovječanstva može da se nastavi samo preko evolucije jedne određene grupe, koja će uticati, odnosno, povesti za sobom ostatak čovječanstva.

"Da li se može reći da jedna takva grupa postoji?

"Možda na osnovu određenih znakova možemo reći da ona postoji, međutim, u svakom slučaju mi moramo uzeti u obzir da je ta grupa veoma mala, i preslaba da bi imala ikakav uticaj na ostatak čovječanstva. Ili, gledajući na to s jedne druge tačke gledišta, možemo reći da se čovječanstvo trenutno nalazi u jednom takvom stanju da je ono nesposobno da prihvati vođstvo jedne svjesne grupe."

"Koliko ljudi bi moralo biti u jednoj takvoj svjesnoj grupi?" neko je upitao. "Samo oni sami mogu to da znaju," rekao je G.

"Da li to znači da oni poznaju međusobno jedan drugog?" opet je upitala ista osoba.

"Kako bi drugačije moglo da bude?" pitao je G.

"Zamislite da postoje dva ili tri čovjeka koji su budni usred jedne mase ljudi koji spavaju. Oni će sigurno prepoznati jedan drugog. Ali ih oni koji spavaju ne mogu prepoznati.

"Koliko ima takvih? Mi to ne znamo niti ćemo znati sve dok ne postanemo kao oni.

"Prije je bilo jasno rečeno da svaki čovjek može vidjeti u skladu sa nivoom svog bića.

"Ali dvije stotine svjesnih ljudi, ukoliko bi oni postojali i ukoliko bi oni mislili da je to potrebno i pravedno, mogli bi da promijene cijeli život na zemlji.

"Međutim, ili ih još uvijek nema dovoljno, ili oni to možda neće, ili možda još uvijek nije došlo pravo vrijeme za to, ili možda ostali ljudi spavaju previše čvrstim snom."

***

U vremenskom kontekstu gledajući, danas možda možemo dozvoliti i mogućnost da tih “200 ljudi” ne mora biti okupljeno na jednom mjestu u sklopu neke specifične grupe organizovane na 3D principu!?

Gurđijev je svojevremeno takođe pominjao tzv. “krugove” od kojih se čovječanstvo sastoji:

"Tako, moramo da zamislimo da se cijelokupno čovječanstvo, ono koje je nama poznato i ono koje nije, sastoji od nekoliko koncentričnih krugova.

"Unutrašnji krug se naziva 'ezoterični'; taj krug se sastoji od ljudi koji su dostigli najveći razvojni stepen koji je moguć za čovjeka, što znači da svaki od njih posjeduje individualnost u svom krajnjem razvojnom stepenu, da tako kažemo, jedno nedjeljivo ‘Ja’, sve vrste svijesti moguće za čovjeka i punu kontrolu nad tim stanjima svijesti, sve znanje moguće za čovjeka, i jednu slobodnu i nezavisnu volju.

"Ovi ljudi ne mogu poduzimati radnje koje su u suprotnosti sa njihovim razumijevanjem, niti imati razumijevanje koje nije odraženo u njihovim radnjama.”

"U isto vrijeme, među njima ne može da bude nikavih nesloge niti razlike u razumijevanju. Odatle, njihova aktivnost je potpuno ko-ordinisana i vodi ka jednom zajedničkom cilju bez ikakvog posebnog nagona, jer je sve bazirano na jednom zajedničkom i identičnom razumijevanju.[…]

"Sljedeći krug se naziva - 'mezoterični,' što znači, sredina. Ljudi koji pripadaju ovom krugu posjeduju sve one kvalitete koje posjeduju pripadnici ezoteričkog kruga, s tom razlikom što je njihovo znanje više teoretskog karaktera.'

"To se naravno odnosi na znanja kosmičkog karaktera. Oni znaju i razumiju mnoge stvari koje još uvijek nisu u stanju da izraze na jedan praktičan način.

Znači, oni znaju mnogo više nego što su u stanju da pretvore u praksu.

"Međutim, njihovo razumijevanje je isto kao, odnosno, identično sa razumijevanjem ljudi koji pripadaju ezoteričkom krugu.

"Između njih ne može da bude nesporazuma niti nerazumijevanja. Jedan od njih razumije isto kao što svi oni razumiju, i svi razumiju na isti način kako jedan razumije.

"Međutim, kao što je već prethodno rečeno, to razumijevanje je u poređenju sa razumijevanjem onih iz ezoteričkog kruga, više teoretske prirode.

"Treći krug se naziva – ‘egzoterični’, vanjski, zato što je to vanjski krug unutrašnjeg dijela čovječanstva. Ljudi koji pripadaju tom krugu posjeduju mnogo onoga što karakteriše ljude iz ezoteričnog i mezoteričnog kruga, s tim što je njihovo kosmičko znanje više filozofskog karaktera, što bi značilo, ono je više apstraktno u poređenju sa znanjem onih iz mezoteričnog kruga.

"Pripadnik mezoteričnog kruga kalkuliše, dok pripadnik egzoteričnog kruga kontemplira. Njihovo razumijevanje često nije izraženo u njihovom aktivnostima. Međutim, između njih ne može biti razlike u razumijevanju. Ono što razumije jedan, razumiju i svi ostali.”

***

Ukoliko posvetimo malo pažnje današnjim organizovanim “3D ezoteričkim grupama”, neće nam dugo trebati da bi primjetili da nijedna od njih nije ostvarila ni ono što je Gurđijev podrazumijevao pod “egzoteričnim krugom,” a kamoli – “ezoteričnim”.

Neke današnje ezoteričke grupe bazirane na 4-tom putu zagovaraju tezu prema kojoj – “ono šta jedan član grupe dobije/osvoji, - dobijaju svi, šta jedan izgubi, - gube svi”. S tim u vezi, logično bi bilo da ukoliko jedan od članova “izgubi sve” i kao takav se nađe izvan grupe, istu sudbinu bi trebali doživjeti i svi ostali članovi grupe. Međutim, u praksi je to spriječeno strategijom “cementiranja” (ili “smrzavanja”) te individue u vremenu i prostoru. Ukoliko se takav jedan slučaj desi, za individuu koja je u pitanju ubrzo se otkrije da ona nikad nije ni valjala, niti je išta imala, te odatle nije mogla ništa ni izgubiti, pa tako ni grupa ne može biti oštećenja njenim izlaskom. Znači, “ta individua ne valja, nije nikada valjala, niti će ikada valjati”. Ovakvi stavovi će lako biti i “validirani” izjavama većine ostalog članstva grupe (na zadati ton odozgo), koji nekim “slučajem” nisu u kontradiktornosti i zvuče objektivno. (Ovo mu dođe nešto slično kao oni “puferi”/”odbojnici” koje je Gurđijev pominjao koji pomažu kod zaštite integriteta ličnosti!? U suštini, tu se radi o jednom mehanizmu za obezbjeđenje i zaštitu integriteta grupe i održavanja statusa quo.)

***

Između 4-puta i tzv. ‘istočne gnostike’ (učenja koje je još poznato i kao ‘Doktrina’ ili ‘Tradicija’), postoji jedna bitna razlika. Istočna gnostika u sebe uključuje 4-put i na neki način ga “proširuje”. “Tvrđa” komponenta 4-og puta, podrazumijeva grupni rad, dok se u istočnoj gnostici javlja opcija individualnog čovjekovog ezoteričkog napretka. Dakle, moramo naglasiti to da opcija individualnog pristupa ezoteričkom razvoju postoji i opisana je u gnostici! To bi značilo da pripadnost nekoj specifičnoj grupi uopšte ne mora da bude i uslov da bi čovjek razvijao svoje biće. Možemo i sami! (A to bi bilo i logično.)

Kod 4-og puta nailazimo na tzv. “mehanički” žargon ili terminologiju gdje se ‘vanjskog čovjeka’ poredi sa jednom mašinom koja isključivo operiše automatski ili mehanički, odnosno, u skladu s tim kako vanjski uticaji “pritišću dugmad” na njoj. (Ne može se reći da tu nema dosta istine). Te ‘mašine’ sadrže u sebi i kojekve kemikalije koje su odgovorne ne samo za njihovo podmazivanje, nego igraju važnu ulogu i u nekim drugim njihovim funkcijama, pa čak i u proizvodnji emocija. Neki idu malo dalje, pa porede te “mašine” i sa ‘energetskim vampirima’, dozvoljavajući im mogućnost da sisaju energiju jedna drugoj. (Ovdje bijeli luk može ali i ne mora biti od neke koristi.) Ne može se reći da ni tu nema istine, s obzirom da “vanjski ljudi” imaju tendenciju da crpe energiju jedni drugima, međutim, to ipak ne mora da važi isto za sviju i često je u vezi sa razvojnim stepenom svijesti određene individue. (Dakle, opet ono: Mor' bit' bidne, al' ne mora da znači!?)

Isto tako, između adamičnih ljudi (sa individualnom dušom) i antropoida (sa grupnom dušom) moglo bi biti određene razlike u režimu i načinu ishrane!? Hoću da kažem, možda se ova analogija ipak ne može primjenjivati isto na sve nas!?

Za razliku od 4-puta, u široj verziji istočne gnostike ne nalazimo ovakav pristup i terminologiju. Tu je između ostalog predstavljen i način kako čovjek može da izgradi magnetni centar a onda uz njegovu pomoć da se poveže sa svojom dušom preko medijuma njegovih viših centara. On tek tada (kao ‘unutrašnji čovjek’) počinje i svjesno da živi.

Ovdje se u vezi sa organizovanim grupama pojavljuje još jedan značajan problem. U takvim grupama će se uvijek zadesiti ljudi koji imaju više centre i individualnu dušu (‘adamični ljudi’) zajedno sa onima koji ih nemaju (antropoidi ili organski portali). Dakle, dvije vrste ljudi u jednoj grupi, koja ima jedan “nastavni plan i program”. Teoretski, OP-ovi bi možda mogli raditi na sticanju viših centara, odnosno, individualne duše, dok bi adamični ljudi istovremeno težili ka povezivanju sa svojom dušom.

Sada se postavlja sljedeće pitanje, - da li jedna specifična metodologija može da odgovara i jednima i drugima podjednako?! Ukoliko je metodologija rada na samom sebi u datoj grupi više prilagođena potrebama OP-ova, da li će tu istovremeno doći do gušenja i kočenja ezoteričkog razvoja adamičnih ljudi, i obratno?! Mi možda ne možemo znati koji član grupe je OP, a ko je adamično biće; ali nam sama terminologija i metodologija rada, možda može dati određene naznake u tom pravcu, odnosno, u smislu – za koga je ona prikladnija.

Nadalje, u poslednje vrijeme se sve više priča i o tzv. “frekvencijama”. Mi možda nemamo pouzdane mijerne uređaje za tačno određivanje nečijih frekvencija ili vibracija, međutim, mnogi od nas imaju određeni osjećaj da prepoznaju individue s kojima nisu na “istim talasnim dužinama”, odnosno, s kojima nisu “kompaktibilni”. Taj osjećaj se ponekad javlja ali ga često nismo u stanju racionalizovati.

Oni koji su poklonili malo više pažnje proučavanju psihopatije, mogli su naići na slučajeve gdje u susretu s njima, čovjek nije u stanju da ih “dijagnosticira” ali je u stanju da osjeti da nešto s tim ljudima nije u redu, a zajedno s tim često ide i određena odbojnost ili osjećaj prijetnje neke neposredne opasnosti. U susretu s takvima, mi osjećamo da s njima nešto nije u redu (“tu nešto smrdi”) ali često nismo u stanju pokazati prstom na nešto određeno.

Psihopate, strateški postavljene na ključne pozicije u ovoj našoj 3D piramidi već duže vremena zadaju ili ‘diktiraju’ ovoj planeti njihovu specifičnu vibracionu frekvenciju, koja ima dosta uticaja na sve nas (npr. u smislu “transpersonalizacije” normalnih ljudi), i koja se odražava na kvalitet života na ovoj planeti. Slično tome, određenu frekvenciju mogu da emituju i antropoidi ukoliko se nađu u sklopu neke grupe. Svaka grupa ima svoju frekvenciju, te će neki u skladu s tim ulaziti u rezonanciju s njom ili neće. (Grupa može i mijenjati frekvenciju, tj. može početi s jednom, a završiti s drugom).

Nadalje, zamislimo mogućnost da neki član određene ezoteričke grupe nekim slučajem počne da formira svoj magnetni centar i tokom tog procesa počne da dobija određene impulse od strane svoje duše, kao npr. u smislu, čemu, kada i koliko svoje pažnje da posveti, u šta da uloži svoju energiju; šta konkretno da radi u određenom momentu ili vremenskom periodu u smislu jednog optimalnog razvoja svog bića, pomoći drugima itd. Šta će se desiti ako informacije koje on dobija s te strane nisu u harmoniji sa nastavnim planom i programom grupe čiji je on član, odnosno, mišljenjem nekih iz uprave?

***

Još jedan bitan elemenat kojeg moramo uzeti u obzir, bilo u vezi s pravcem kretanja ili napredovanja neke grupe ili individue je tzv Zakon Broja Sedam, koji je od davnina poznat u gnostici. Ono što se redovno dešava, to je da grupa ili individua krenu u jednom pravcu a završe u drugom, ili počnu da se vrte u krug.

Zakon Broja Sedam

Zakon Broja Sedam je drugi fundamentalni zakon. Ovaj zakon nema uticaja na stvaranje i egzistenciju stvari i fenomena u prostoru, ali ima na njihovu evoluciju u Vremenu. On se primjenjuje na sve tipove kretanja na svim ravnima i nivoima Kreacije.

Da bi se bolje razumjeo Zakon Broja Sedam, i da bi se shvatila njegova važnost, moramo biti svjesni da naše oslobađanje iz domena ‘A’ uticaja, odnosno, radnje koje pri tome moramo poduzimati, direktno pripadaju domenu ovog zakona.

Prema ovom zakonu, svaka akcija, odnosno, djelovanje podvrgava se u svom pravcu jednoj ili više promjena, a kao konsekvenca tog principa, ona je unaprijed osuđena na propast. Međutim, proučavajući ovaj zakon i principe njegovog djelovanja, moći ćemo objektivno da razumijemo i osnovne osobine tih devijacija. Tako ćemo naučiti i kako da se izborimo sa tim devijacijama kojima smo izloženi na našem putu i tako nastavimo u pravilnom pravcu ka ostvarenju naših ciljeva.[…]
Zakon Broja Sedam sastoji se od činjenice da se svako kretanje, nakon što je otpočelo, podvrgava jednoj devijaciji u određenom momentu a onda nako što je prošlo određenu razdaljinu u novom pravcu, drugom odstupanju, i tako stalno. Ukoliko je inicijalni impuls dovoljno jak, kod zadnje devijacije, slijedeći geometrijski oblik heksagona, kretanje se završava tamo gdje je otpočelo. Tako se pod uticajem Zakona Broja Sedam, svaka aktivnost nastala u ovom Univerzumu odvija ukrug.



(krug predstavlja prvobitni cilj prema kom smo krenuli – Gnosis I)



(1-prvi impuls; 2-tendencija ka prvoj devijaciji; 3-dodatni impuls; nastavljanje u pravcu prvog impulsa, kao rezultat od 2+3)

[…] osnovni principi Zakona Broja Sedam bi bili:

- Svako kretanje koje počinje da se odvija u određenom pravcu, podložno je jednoj devijaciji u određenom momentu.

- Svakom kretanje koje se odvija prema određenom cilju, da bi se nastavilo odvijati u pravcu tog cilja moraju se dodati odgovarajući dodatni impulsi u određenim momentima i na određenim njegovim tačkama.

- Ako se ono prepusti samo sebi, kod treće devijacije kretanje koje je pratilo određeni pravac, kretaće se u dijametralno suprotnom pravcu od onoga kojim je krenulo.

Dakle, s obzirom da se kretanje odvija unutar oktave, kad dođe do onih “međutonova”
(mi-fa, i si-do) dolazi do dejstva ‘vektora’, koji mijenja pravac kretanja. (Ulogu ‘vektora’ obično odigra određena individua.)



(iz knjige: In the Search of the Miraculous)

Vođstvo ili članovi neke grupe, ukoliko nekim slučajem i budu u stanju da percipiraju promjenu pravca, obavezno će to tumačiti posljedicom svoje evolucije. U slučaju da neki član grupe uspije primjetiti tu promjenu pravca i zaključiti da on vodi u pogrešnom smijeru, te tako u tom smislu i interveniše, njegova intervencija automatski će se smatrati napadom na integritet grupe. Tada počinje i baražna vatra koja obično započne tako što neko iz vrha grupe zada početni kritički ton, što se brzo pretvara u verbalnu dijareju ostalih članova grupe. Onda se prelazi na degradaciju “crne ovce” i njeno isključenje iz grupe (ukoliko ona u međuvremenu nije sama iskočila iz voza) a ostalim članovima grupe se nalaže da prekinu svaki kontakt sa datom individuom, kako se ne bi i oni zarazili ‘patološkim materijalom’.

Što je neka ezoterička grupa više ‘OPS orjenitisana’ ili direktan produkt matriks-sistema (cointelpro), to ćemo u njoj moći primjetiti jednu jače izraženu hijerarhijsku komponentu i institucionalizaciju, određenu dozu mistike kao i tendenciju ka ignorisanju zbivanja u objektivnoj realnosti (npr. oni neće nikada naći za shodno da prouče istinsku pozadinu napada na STC, niti da poduzmu nešto u vezi s tim.) Nadalje, kod takvih grupa ćemo primjetiti jedno veće poklanjanje pažnje ambalaži, pseudo-ezoteričkim ritualima, inicijacijama, mantrama, vizualizacijama itd., pri čemu je mentalno kondicioniranje pripadnika grupe prilično izraženo, dok će se rigidno držati nekih svojih učahurenih dogmi koje mogu biti vijekovima stare.

Dakle, ovdje sam naveo samo neke osnovne elemente koje moramo uvijek imati na umu prije nego što se odlučimo za rad u sklopu neke specifične “3D ezoteričke grupe”.

***

U vezi sa pristupom radu na samom sebi, odnosno, svom ličnom ezoteričkom razvoju, dosta toga će zavisti od stanja i polariteta same naše suštine, istinskog ja ili duše. Upravo odatle će doći onaj impuls da se uopšte krene u tom pravcu spajanja svih komponenti našeg bića, kao i u smislu određivanja daljeg pravca našeg kretanja, razvoja, dejstvovanja itd.

Oni koji žele napolje iz piramide, pored ostalog, moraju se osloboditi i elemenata piramide koje imaju ugrađene u sebe (tzv. proces ‘dekontaminacije’). U prevodu, oni se moraju osloboditi karakteristika klasičnog građanina piramide. Ko to predstavlja ‘ekstreman primjer’ mentalnog sklopa jednog građanina piramide? Psihopata. Dakle, koje su to osobine koje su klasične za psihopate i kojih se moramo riješiti? (Pogledaj tekst - Psihopatija i politika)

***

Tako će u skladu sa svim tim, neki od nas težiti udruživanju s drugima, neki će ići individualno a neki će možda pokušati kombinovati i jedno i drugo. Međutim, ovdje bi trebali praviti razliku između članstva u nekoj specifičnoj ezoteričkoj grupi i - saradnje sa kolinearnim individuama, odnosno, ljudima koji se kreću istim pravcem i operišu na sličnim frekvencijama. I u ovom drugom slučaju radi se o jednoj ‘grupi’, s tim što ona ima drugačiji kvalitet od onih grupa koje sam prethodno pominjao.

U poslednje vrijeme, u noviji kontekst sve više ulazi i riječ - ‘networking’, koja se veže sa OPD načinom egzistencije, međutim, kao i kod svakog pojma u ovoj našoj “zoni demijurga” i ovdje se javljaju različita tumačenja.

“Networking” podrazumijeva razmjenu informacija i iskustava i komunikaciju između kolinearnih individua, dakle onih koji imaju iste ciljeve ili idu u istom pravcu ali ne podrazumijeva metodu za modifikaciju ili manipulaciju percepcije drugih. Na primjer, ja mogu reći šta ja vidim i upitati druge (koje smatram kolineranim) da li i oni vide isto što i ja; mogu opisati svoja vlastita iskustva ali nemam pravo govoriti drugima šta oni TREBAJU da vide, misle i rade, osim možda u obliku nekog prijedloga ili savjeta (koji naravno može da bude pogrešan). Mogu izraziti svoje mišljenje ali ga nikome ne smijem nametati, bilo direktno ili “suptilno”. Dakle, svaki oblik otvorene i suptilne manipulacije drugih, tu mora biti isključen.

Moramo imati na umu i to da pored toga što se krećemo u istom pravcu, svako od nas ima svoje individualne potrebe i lekcije koje mora da nauči.

U Kasiopejskim transkriptima nalazimo:

“Nije važno gdje si, nego ko si i šta vidiš”.

Mislim da to stvarno jeste tako. Prema mojoj (subjektivnoj) percepciji, došla su vremena kada se takva jedna “grupa” ljudi počinje formirati na nivou ove planete. Ta grupa nema svoje ime, neće ga ni imati jer joj ono neće biti potrebno. Ona neće imati nikakvu hijerarhiju niti sistem finansiranja jer joj to neće biti potrebno. Većina tih ljudi koji će je obrazovati, međusobno se neće lično poznavati, međutim, u skladu s onim “ko su i šta vide”, oni će i dejstvovati. Njihovo individualno dejstvovanje u ovoj realnosti će ući u jednu rezonanciju ili harmoniju, te će kao takvo ostvariti i određeni uticaj na ovu realnost u kojoj živimo ili na onu realnost u kojoj ćemo da živimo. Sada smo u fazi kad članovi ovog “orkestra” već pomalo počinju da sviraju, što možda trenutno zvuči više kao neko ‘naštimavanje instrumenata’, prije nego što se pređe na izvođenje glavne ‘simfonije’.

***

I na kraju, ovo što sam napisao može da bude istina ali ni ne mora, međutim, ono što sigurno jeste istina, to je - da na svakome od nas individualno leži odgovornost, kako za razvoj našeg sopstvenog bića, tako i čovječanstva, uopšte. Svaka naša greška počinjena u tom smislu, povlačiće za sobom i određene konsekvence za koje nećemo imati pravo optuživati - druge.



-

link za pdf verziju knjige A. Lobaczewskog, Politička ponerologija, možete naći - OVDJE

Postoje lijepi primjeri na osnovu kojih na ‘mikrokosmičkom’ nivou možemo sagledati šta bi se moglo događati na ‘makrokosmičkom’ nivou, prema onoj čuvenoj hermetičkoj maksimi: kako gore, tako i dole. Ovdje ćemo morati koristiti malo imaginacije.

Vratićemo se unazad nekih pedeset godina i zamisliti da na čelo jedne države uspjela da dođe grupa psihopata, koja je tako uspjela da zavlada i formira tzv. patokratiju, kao sistem vladavine. Nakon što su preuzeli kontrolu nad upravom, medijima, obrazovanjem i svim ostalim važnim institucijama, oni su polako počeli sa distribucijom psihopatološkog materijala koji je postepeno mijenjao stanje svijesti normalnih ljudi, te prouzrokovao kod njih tzv. ‘tanspersonalizaciju’ (ljepši izraz za ‘psihopatizaciju’). S obzirom da se tu radi o jednom podmuklom procesu kontaminacije svijesti, normalan čovjek to, naravno, nije u stanju primjetiti jer ima samo jednu svijest (koja je izvitoperena, kao što je izvitoperena i njegova percepcija). Naravno, taj čovjek će takođe imati svoj “pogled na svijet” kojeg će unaokolo širiti i promovisati, uvjeren da je ono što vidi – objektivna realnost, a svoja razmišljanja on će smatrati sasvim racionalnim.

Istovremeno, patokratija će iz državnih biblioteka i knjižara eliminisati sve relevantne materijale koji sadrže informacije koje bi mogle rasvijetliti prirodu njihove svijesti i dinamiku manipulacije normalnih ljudi i tako narušiti status quo. Uz pomoć svega toga, kao i kontrole nad medijima, obrazovanjem, naukom itd. itd. oni će napraviti jednu vještačku životnu sredinu u kojoj će građanima biti kontrolisan “input” svih istinskih informacija dok će ih istovremeno izlagati uticaju psiho-patološkog materijala. Sve one koji pokazuju tendenciju za razmišljanjem svojom glavom, oni će ismijavati, diskreditovati, zatvarati ili likvidirati. Ukoliko bi se neko drznuo da sprovede naučno istraživanje koje bi rasvijetlilo pozadinu njihove manipulacije, automatski bi se našao u opasnosti da bude likvidiran. Naravno, ohrabrivaće se ona nauka i naučnici čija otkrića neće moći da naruše status quo u tom ljudskom društvu. Većina građana će nakon određenog vremena poprimiti neke psihopatske karakteristike. Međutim, i u toj takvoj jednoj kontrolisanoj sredini, na osnovu dostupnih ‘infomacija’, građani će formirati ‘svoje’ mišljenje o svemu, odnosno, ‘svoj’ pogled na svijet.

Sada ćemo zamisliti da je jedna grupa psihologa primjetila ovaj fenomen i drznula se da ga malo dublje istraži, istovremeno zadržavajući svoju mentalnu higijenu. Oni tako uspijevaju i da proniknu u suštinu problematike i završe svoj naučni rad. I šta sad?! Kome ga pokazati, kome reći, i – kako, a istovremeno sačuvati živu glavu, s obzirom da je većina ljudi oko njih ‘transpersonalizirana’?!?

U filmu Matriks, Morpheus kaže Neu: "Matriks je jedan sistem, Neo. Taj sistem je naš neprijatelj. Međutim, kad si unutra i kad gledaš oko sebe; šta ti vidiš? Poslovne ljude, učitelje, advokate, stolare… Umove upravo onih ljudi koje pokušavamo osloboditi. Međutim, sve dok mi to ne uspijemo, ovi ljudi će biti dio tog sistema, i to će ih činiti našim neprijateljima. Moraš da razumiješ; većina ovih ljudi nisu spremni da budu iskopčani. A mnogi od njih su toliko beznadežno zaglibili, toliko beznadežno zavisni od tog sistema, da će se oni boriti da bi ga zaštitili. Da li me slušaš, Neo, ili gledaš onu plavušu u crvenoj haljini? Oni će se boriti da bi ga zaštitili..."

***

Naravno, u sličnoj situaciji zadesili su se i ovi gorepomenuti psiholozi. Neki od tih naučnika su odustali kad su vidjeli gdje ih put vodi i pobjegli natrag u "sretni život matriksa", neki su dospjeli u zatvor, neki su izgubili život a oni najistrajniji i najsposobniji su uspjeli da istraživanje privedu kraju, mada je nekoliko rukopisa tog naučnog materijala je bilo u međuvremenu uništeno. Da li su “normalni” ljudi u toj državi znali za to? Naravno da nisu, a pogotovo nisu dobili šansu da dođu u kontakt sa nalazima tih naučnika. Međutim, svi oni su istovremeno imali svoj pogled na svijet kojeg su smatrali istinskim i ljubomorno ga branili, istovremeno napadajući sve one koji misle drugačije.

U jednoj kontrolisanoj životnoj sredini, pogled ljudi na svijet i realnost uopšte, takođe je kontrolisan. Ti ljudi, s tako izmanipulisanom sviješću postaju i ponašaju se kao agenti sistema (‘matriksa’) kojeg je uspostavila patokratija, odnosno, individue sa poremećenom psihom. Nije čudo što psiholozi u vezi sa svim tim takođe koriste pojam ‘fenomen’, kao što ga mi koristimo kad govorimo o nekim paranormalnim pojavama kao što su NLO i vanzemaljci?! Dakle, “normalni” ljudi bili su neprijatelji ovih psihologa. A psiholozi su istovremeno htjeli pomoći, kako tim ljudima individualno, tako i čovječanstvu uopšte.

***

Mnogi ljudi pate od neuroze i ukoliko se po tom pitanju obrate doktoru, on će im kao predstavnik moderne medicine, koja se bavi kontrolom simptoma a ne liječenjem uzroka bolesti, u većini slučajeva propisati neki sedativ ili antidepresiv (koji imaju cijeli niz tzv. "sporednih efekata," od kojih se svaki slobodno može smatrati jednom posebnom bolešću.)

Međutim, u psihologiji je poznata činjenica da čovjek koji živi ili radi s nekim psihopatom, odnosno, nalazi se izložen dejstvu psiho-patološkog materijala kojeg ovaj širi oko sebe, često obolijeva od neuroze. Čak bi se moglo reći da je neuroza simptom izloženosti nekom psiho-patološkom materijalu. Naravno, psiho-patološkom materijalu takođe može biti izloženo i cijelo jedno ljudsko društvo, ukoliko se ono nalazi pod vlašću patokratije.

Pa, čak i većina čovječanstva, npr. - u slučaju da su mediji pod kontrolom patokratije! Hm, čini se da imamo upravo jedan takav slučaj, ovdje i sada.

***

Ako se opet vratimo na onaj "mikrokosmos", i ordinaciju jednog od onih psihologa koji su pronikli u suštinu problema, možemo li zamisliti kako će se on ponašati kad mu se obrati za pomoć neka "traspersonalizovana" ("psihopatizirana") individua koja pati od neuroze usljed izloženosti psiho-patološkom materijalu koji se distribuira kroz državne kanale iz patokratskih izvora?! Dakle, jedini istinski tretman u takvom slučaju bi bio otkrivanje uzroka bolesti, "dekontaminacija" čovjekove psihe i reintegracija njegove ličnosti, međutim, stvar je veoma opasna jer pacijent (kao “agent matriksa”) može prijaviti doktora vlastima (patokratiji ili “nadzornicima matriksa”), kad mu ovaj otkrije pozadinu i uzroke njegovih problema. Ovdje psiholog mora do maksimuma koristiti nešto što se u gnostici naziva - “vanjska konsideracija”.

Taj pojam podrazumijeva prilagođavanje čovjeka drugim ljudima, njihovom razumijevanju i zahtjevima, kako bi se olakšao život i sebi i njima. Ukratko rečeno, taj pojam takođe podrazumijeva da iskrenost sa svakim, može da podrazumijeva – propast. To ujedno znači i to da oni koji vide neki značajniji dio objektivne realnosti, ne smiju o tome svakome da pričaju jer u tom slučaju oni dovode u opasnost sebe, kao i svoju porodicu.

Psiholog mora zaštititi sebe od svojih pacijenata a istovremeno pokušati da im pomogne. Tako će od njegove procjene sveukupnog mentalnog stanja pacijenta, njegovog načina razmišljanja i karakternih crta, zavisiti to da li će on tretirati njegovu neurozu liječenjem stvarnog uzroka tog problema ili će mu samo preporučiti neke medikamente koji bi trebali da ublaže simptome tog psihičkog poremećaja. I ne samo to, psiholog će morati biti veoma oprezan (koristiti do maksimuma "vanjsku konsideraciju") ne samo sa pacijentima, nego čak i sa članovima svoje porodice, rođacima, prijateljima i poznancima, jer će obično većina njih takođe spadati u “agente sistema” u svom ‘transpersonaliziranom’ stanju svijesti. Mnogi od njih bi ga bili u stanju prijaviti vlastima, uvjereni da to čine "za njegovo vlastito dobro" i dobro društva.

[Čini se ni da ovi psiholozi koji su radili na istraživanju uloge psihopata u politici, ipak nisu bili potpuno svjesni razmijera problema s kojim su se suočili i kojeg su pokušali rasvijetliti?! Živeći u jednoj zatvorenoj sredini, oni su, - ili smatrali da postoje države i društva gdje se tako nešto ne dešava, ili su mislili da donošenjem njihovog naučnog rada u prave ruke i na pravo mjesto, on će biti i javno objavljen, jer se u njihovoj državi to ni u kom slučaju ne bi moglo desiti. Tako su oni jedan manuskript poslali u Vatikan, po kuriru koji je kobajagi išao tamo na turističko putovanje. Normalno, oni su smatrali da će oni koji se predstavljaju čovječanstvu kao "božji ambasadori" prepoznati značaj njihovih nalaza, te javno i objaviti to njihovo djelo, kako bi pomogli čovječanstvu u bitci protiv zla. Naravno, vatikanska patokratija je prepoznala značaj njihovih nalaza, tako da je i kurira i manuskript progutao mrak.

Nakon toga, ovi psiholozi su u nekoliko navrata uspjeli dostaviti svoju knjigu u neke tzv. ‘demokratske’ zemlje, uključujući i SAD, međutim, lokalna patokratija (koja takođe uspješno radi i pod tzv. “demokratskim plaštom”) odmah je učinila sve potrebne radnje da do javnog objavljivanja te knjige nikada ne dođe. Nakon jednog dužeg vremena, tj. tek nedavno, taj manuskript je došao u ruke nekolicine normalnih i svjesnih ljudi, te je napokon i javno objavljen.]

Naravno, u pokušaju da zamislimo sve ovo, nije nam potrebna nikakva bujna mašta. Ovaj slučaj sa ovom grupom naučnika, na čelu sa profesorom Lobačevskim, već se dogodio u našoj stvarnosti.

***

Ako bi uzeli u obzir samo nekoliko psihopatskih osobina, kao i psiho-patoloških aktivnosti kao što su ratovi, ubijanje, nasilje, varanje, pohlepa, manipulacija, mučenje ljudi i životinja, itd. a onda poduzeli jednu tvrdu i objektivnu analizu informacija koje su nam poznate iz istorije ove planete kao i materijala koji se promoviše preko medija, u vidu kojekavih vijesti, komentara, drama, filmova, serija ili preko video-igara koje su namijenjene djeci, vidjećemo da je zastupljenost psiho-patološkog materijala prilično velika. Patokratija postavlja psiho-patološke ‘trendove’ i životne norme, dok ih normalan čovjek pokušava pratiti i zadovoljavati, smatrajući ih istinskim. Tako normalan čovjek živi u jednoj kontrolisanoj sredini, on u toj sredini formira svoje mišljenje o svemu, pa čak i o vanzemaljcima. Naravno, mogućnost da to "njegovo" mišljenje nema veze sa objektivnom realnošću, odnosno, da se tu radi samo o predubjeđenjima i vjerovanjima koja su uslovljena od strane sistema, njemu ne može pasti na pamet. Pored svega toga, on će još ismijavati i napadati sve one koji misle drugačije! Fenomen, zar ne?! Uz sve to, ljudi sa zdravim "instiktivnim supstratom", često će obolijevati od neuroze. (Moramo imati na umu da psihopate nisu ti koji se obraćaju doktoru za pomoć. Pomoć obično traže - njihove žrtve.)

Bez obzira na to što živimo u jednoj kontrolisanoj životnoj sredini i što smo svi manje-više ‘transpersonalizirani’, - sve ovo se MOŽE vidjeti!

***

Prilično je jasna činjenica da mi, kao ljudska bića, u ovako ‘hipnotisanom’ stanju, ne možemo lako vidjeti ni ovaj donji nivo manipulacije čovječanstva od strane individua s "greškom u mentalnom softveru" koji nam se odigrava pred nosom kroz cijelu našu istoriju sve do danas a kamo li neki viši oblik manipulacije, koji bi, da tako kažem, mogao biti "hiperdimenzionalan".

Doduše, možda možemo pokušati zamisliti mogućnost da možda nismo na vrhu lanca ishrane, da postoje i druge oblasti egzistencije od kojih su neke više od ove naše, kao i neki entiteti koji nas manipulišu iz jedne negativne oblasti sa gornjeg sprata, da tako kažemo, s primarnim ciljem svoje ishrane. U ‘makrokosmičkom’ smislu, zamislićemo mogućnost da su oni u poređenju s ovim našim lokalnim “3D-psihopatama”, - “psihopate-na-kvadrat”, s obzirom da nemaju savijesti/osjećanja ali su daleko višeg stepena inteligencije. Nadalje, iz te njihove više oblasti egzistencije, oni nad našim vremenom mogu imati veoma lijep pregled, tako da nekima od nas mogu ‘daunlodirati’ kojekave vizije u smislu proročanstava u vezi budućih zbivanja na ovoj planeti, a mogu se i ubacivati u našu prošlost, pojavljivati se kao anđeli ili “bogovi”, pa…recimo…servirati nam i određene “duhovne istine” uz dimne i svjetlosne efekte, odnosno, religije (“mentalne okove”). Isto tako, ustoličiti određene psihopatske loze u smislu naših vladara, koje će ovi, kao individue koje operišu na sličnim frekvencijama, prilično lako mentalno kontrolisati, odnosno, uticati na njihove odluke i uspostavljanje opšteg sistema života na ovoj planeti.

Kakav bi taj sistem bio, koji bi njima odgovarao?!

Pa, on bi vjerovatno bio strogo zasnovan na materijalizmu, u ljudskom društvu bi se stvarale lažne norme ili vrijednosti "uspjeha" koje bi normalan čovjek trebao postići u svom životu, dok bi se istovremneo potrudili da se sve stvarne duhovne istine dovoljno izvitopere kako bi se pretvorile u svoju suprotnost ili da one jednostavno ne budu dostupne čovječanstvu.

Nadalje, u takvom jednom sistemu, normalan čovjek bi trebao neprestano da živi u neizvjesnosti i strahu, na svjesnom ili podsvjesnom nivou, njega bi trebalo manipulisati da ulazi u sukobe kako sa drugima, tako i sa samim sobom itd. Dakle, formirali bi se uslovi da on svoju emocionalnu energiju neprekidno emituje u manjim ili većim količinama, kako bi se ‘oni odozgo’ mogli njome hraniti. Tako kontrolisana svijest čovječanstva rezultirala bi formiranjem jedne određene “koncenzus realnosti” koja sa onom objektivnom, ne bi imala skoro nikakave veze.

Postoje i ljudi koji bez obzira na to sto su okruženi transpersonalizovanim individuama u ovoj psihopatiziranoj realnosti, istražuju ove aspekte manipulacije čovječanstva i koji se nalaze u sličnoj situaciji kao i oni već pomenuti psiholozi. Neki od njih usput odustaju kad vide gdje ih put vodi i kad ih slika onog dijela objektivne realnosti kojeg su u stanju da vide učini malodušnim, neke od njih i likvidiraju, dok drugi guraju dalje bez neke posebne anticipacije, jer jednostavno negdje u dubini svog bića osjećaju da ono što rade danas, mora imati određeni pozitivan efekat u budućnosti, u smislu popravljanja položaja čovječanstva, odnosno, njegovih šansi za opstanak i napredak. Oni su svjesni činjenice da je svako normalno ljudsko biće odgovorno ne samo za sebe, nego i za čovječanstvo uopšte. Njihovi nalazi takođe nisu lako dostupni, njihove knjige ne nalazimo u knjižarama a pogotovo među bestselerima. Za većinu njih malo ljudi je čulo, isto kao i za one psihologe, koji su se svojevremeno bavili istraživanjem jednog bitnog dijela realnosti u kojoj žive.


Šta to njih pokreće? Izgleda da je njihova suština jednostavno takva!?

Evo i jedan svjež primjer iz ‘podrumskog’ (analogija Kusturicinog filma Podzemlje) repertoara načina “borbe za mir”:

Izvor: http://www.vecernji.hr/newsroom/zanimljivosti/806704/index.do

9.05.2007 13:29

TRENDOVI Više od milijun ljudi, a oko tisuću iz Hrvatske, najavljuje da će danas širiti pozitivne vibracije

Ako danas “u zraku” osjećate posebnu vibraciju i posebno dobro raspoloženje, promislite: možda je to i zbog toga jer se više od milijun ljudi diljem svijeta “uključilo” na nevidljivi kanal – mrežu dobrih vibracija koja za cilj ima na trenutak zaustaviti, kako oni čvrsto vjeruju, dramatično odbrojavanje do globalne katastrofe. Meditacija će se usmjeriti na najvažnije čimbenike koji mogu utjecati na sadašnju pretkatastrofičnu situaciju, a to su mir u svijetu i sklad s prirodom.

– Misao je snažna. Ako počnemo razmišljati o pozitivnim stvarima, potaknut ćemo promjene u sebi. A danas i znanstveni eksperimenti pokazuju da misao jedne utječe na drugu osobu – kaže Tino Pavlin, odnosno Swami Vivek Puri, iz udruge Yoga u svakodnevnom životu.

Meditirat će fizičari, filozofi, biolozi... Očito, masovna meditacija nije samo “novi trik” ideologije new agea. Idejni je začetnik toga ultimativnog događanja filozof i predsjednik Međunarodnog društva za sistemsku znanost te kandidat za Nobelovu nagradu Ervin Laszlo. On je i osnivač Budimpeštanskog kluba, članovi kojega su brojne izvanredne i svestrane osobe poput Dalaj lame, Desmonda Tutua i Mihaila Gorbačova, a posvećen je širenju ideje mira.

U svojoj je poznatoj knjizi “Polja” Laszlo iznio tezu da su sve podjele i granice u svemiru iluzorne i proizvoljne te da su svijet i mozak, odnosno kozmos i svijest povezani kontinuiranim bioenergetskim poljem koje čuva i prenosi informacije. Suptilne energije ovoga polja generiraju tvari, a čestice i drugi materijalni objekti, od kvanata do galaksija – nositelji su informacija kojima gotovo trenutno povezuju sva fizikalna zbivanja.

Budući da i neuroni u našem mozgu stvaraju i primaju “valove informacija”, nisu samo čestice informirane nego i ljudi čiji je mozak svojevrsni primopredajnik, “antena”.
Takav sistem podrazumijeva da se evolucija odigrava ponajprije kao odgovor na promjene u okolini. Ona, naime, iskorjenjuje neprilagođene, zaključuje u svojoj knjizi Laszlo. Upravo se zbog toga, po tom tumačenju, čovjek nužno mora promijeniti da bi mogao i dalje živjeti na planetu Zemlji.

A meditacija čini upravo to: potiče pozitivne promjene i u onome tko je prakticira stvara unutarnji mir. – Budi promjena koju želiš vidjeti! – omiljena je rečenica i geslo predsjednika udruge Yoga u svakodnevnom životu koji je već prije nekoliko godina u Umagu organizirao skupnu meditaciju pripadnika različitih vjera.

***

Dakle, tipična mješavina istine i laži, po receptu preuzetom iz tzv. “svetih knjiga”, gdje istina služi da bi navukla čovjeka da lakše proguta laž. Naravno, djelotvornost ove gorenavedene metode možemo lako i verificirati. Na primjer, potrebno je samo da vidimo koliko se ratna aktivnost u Iraku ili Avganistanu smanjila ovih dana, kao i broj ljudskih žrtava?! To se može lako ustanoviti uz pomoć interneta.

Ljudi su se oduvijek molili za mir i opšte dobro, kako prije, tako i za vrijeme svjetskih ratova i svakojakih međuljudskih pokolja, međutim, krajnji rezultati su nam poznati. Zašto to ne može da funkcioniše?!

Oni koji su do sada posvetili bar malo pažnje proučavanju psihopatije, vjerovatno će razumjeti poentu sljedećeg primjera:

S jedne strane imamo psihopatu koji će se koristiti SVIM sredstvima uključujući i nasilje u pokušaju da ostvari svoje ciljeve.

S druge strane, imamo “normalnog” (transpersonalizovanog) čovjeka, kome se mentalni sklop psihopate nalazi izvan svake misaone i jezičke sintakse. Normalan čovjek nema nikave šanse u interakciji sa psihopatom, jer ne zna s čim ima posla. Teoretski, samo znanje bi ga moglo spasiti, međutim, “drug Marko” se trudi da u ‘podrumu’ istinsko znanje o tom ‘fenomenu’ ne bude lako dostupno.

Analogno tome, s jedne strane imamo patokratiju, koja će uzrokovati ratove po cijeloj zemaljskoj kugli (usput vršeći mentalnu manipulaciju normalnih ljudi) sa svrhom ostvarenja njenih interesa, a s druge strane - “normalne” (transpersonalizovane) ljude, sa željom da se nekim psihopatološkim aktivnostima, kao što su ratovi, “odlučno” suprostave…a kako će im se suprostavljati…?!

Pa, …meditacijom!!!

Boli glava od gluposti i tragikomike. Nikakvo čudo što se ovakve ‘tehnike borbe za mir’ promovišu preko medija!? Istovremeno, kuriozitet je i to što mediji dižu uzbunu ukoliko par ljudi u nekoj državi oboli od ptičje gripe, dok se zastupljenost psihopatije od 6%, apsolutno ne smatra nikakvim problemom. Kad par ljudi umre od ptičje gripe, dolazi do panike a to što je u Iraku za par godina pobijeno preko 655 hiljada ljudi usljed psiho-patoloških aktivnosti, to naravno nije nikakav problem. Međutim, kad je ljudska populacija transpersonalizovana, onda ovakve stvari prolaze kao sasvim racionalne. (Od ovoga što kod nas prolazi kao racionalno, ostatku našeg univerzuma diže se kosa na glavi. Nije nikakvo čudo što je i Ivo Andrić još davno u Znakovima Pored Puta, primjetio da živimo u nekoj vrsti “kosmičkog karantina”.)

Naravno, osim kojekavih molitvi, kroz new-age pokret propagiraju se i kojekakve tehnike jogiranja, tantranja, spinovanja čakri, mantranja, poliranja aure, pa čak i zamišljanje ljubičastih balona oko sebe koji navodno čovjeku obezbjeđuju sigurnost od spoljašnjih napada (uključujući i one sa ‘astrala’). Kad se sve to obavlja u atmosferi obogacenoj
trans-muzikom i pjesmom tipa: “Hare Krisna…hare Krisna, …hare Krisna, hare, hare…”, onda je stvar (trans) zagarantovan(a).

Kad cijeloj ovoj paleti “sredstava za ostvarenje ljepše realnosti” (ili – uspavljivanje), dodamo i “spasitelje odozgo” (Isuse, Mesije, Mahdije, Kalkije, Maitreye itd.) koji se promovišu kroz religije i koji uvijek “samo što nisu stigli”, iz aviona se vidi da je glavna ideja u tome da se žrtvu što duže drži u “off-modalitetu” (ili nekoj vrsti “transa”), kako bi joj se nesmetano mogla guliti koža.

Tako, neki od nas će čekati na “spasitelja odozgo”, drugi će se moliti, treći će meditirat, četvrti jogirat, peti će tantrat, šesti će mantrat…itd., dok će psihopate aktivno i nesmetano sprovoditi svoju destruktivnu misiju.

Do kada? Pa, sve dok ne dođemo pameti, odnosno, dok se ne probudimo. Sada se samo postavlja pitanje, hoćemo li uopšte imati dovoljno vremena za tako nešto?!